Na porodičnom posjedu Stanka Jukića porodili su se potomci od sina Stankovog Milorada. Milorad je, kao oficir vojske Kraljevine Jugoslavije strijeljan od strane tadašnje vlasti 1951 godine. On je sa Ženom Milevom je imao petoro djece, sina Momčila koji zbog bolesti iznenada umire kao šesnaestogodišnjak; kao i četiri kćerke: Jelenu, Danicu, Zorku i Stoju.

Milorada ubiše, Momčilo kao tadašnji gimnazijalac mlad umrije, a Mileva nastrada od krvničke ruke 1981. godine. Ženski svijet je branila Đedina ruka (starog Stanka su bližnji tako zvali). Stanko je bio jedino muško koje dočeka starost napustivši svijet 1971. godine. Ženskiljež, kako se koja udavaše tako napuštaše ognjište.

Fotografije iz tih teških vremena koje su prikazane su u dobroj mjeri propale. Vjerovatno predpostavljate da su morale biti dobro sakrivene od vlasti koje su plijenile sve istorijske dokaze pokušavajući srpsku vojsku prikazati genocidnom. Onima koji su ove fotografije čuvali smo zahvalni, a potrebno je istaći i veliku hrabrost tih ljudi – kao što je spomenuto, opasnost da se glavom plati ovakvo rodoljubno ponašanje je bila uveliko prisutna.

Da se ognjište ne ugasi bio je zadatak Save i Zorke Kondić (djevojačko Jukić). Uzeše se 1962 godine, ostali su na ovom imanju i porodili petoro djece: Smiljanu, Mirjanu, Milomira, Milorada i Miodraga. Izgradili su kuću na Stubniću koja i danas stoji i povremeno domi brojne goste.

Već se uobičajilo, da se rodbina, ne samo na slavama i drugim praznicima, okuplja na proljeće u danima prije Đurđevdana. Pored toga susreta, zahvaljujući mladim pokolenjima iz generacije unučadi, uobičava se okupljanje ispred porodične kuće uoči Ilindana. Prošle 2019-te godine se okupilo stotinjak međusobno najbližih, kao i komšija, onih koji prkose gašenju sela.

Da bi skup činio pravo tradicionalno saborovanje, prije zajedničkog ručka je služena sveta liturgija u crkvi Svete Velikomučenice Marine, te Bogosluženje za pokoj duša umrlih (prelijevanje grobova pokojnih).