Masla je izraz koji Srbi na širem području oko Doboja, u Bosni, i Krajini koriste isključivo za krsnu slavu sela.
Pojedina sela imaju svog sveca zaštitnika, čiji dan obilježavaju veoma slično porodičnoj krsnoj slavi. Masla mogu da budu bilo koji dan u godini, ali veoma često su to dani u proljeće i ljeto, jer se masla vezuju za plodove zemljoradnje. U pojedinim krajevima se koristi i naziv „obljetna slava“. Najčešće je to Spasovdan, kao jedan od bitnijih pravoslavnih proljetnih praznika.
U periodu prije Drugog svjetskog rata, masla su se najčešće obilježavala okupljanjem mještana oko zajedničke trpeze na otvorenom. Mjesto okupljanja je seosko zborište, seoska crkva, seosko groblje ili drugo slično mjesto. U novije doba, kod pojedinih sela koja su se brojem stanovnika znatno uvećala, masla se obilježavaju kao i porodična krsna slava, u kući domaćina, ali i dalje su vezana za zemlju. Preseljenjem u drugo selo, domaćin preuzima obilježavanje masla novog sela.
Pošto smo pojasnili pojam i šta to kod pravoslavnih Srba predstavljaju MASLA, posvetićemo se maslima sela Obrovac. Masla u selu Obrovac, ako i u gotovo svim drugim pravoslavnim selima su vezana za praznik Spasovdan i ponovo taj dan četvrtak. Spasovdan je jedan od „hodajućih“ pravoslavnih praznika i praznuje se 40-ti dan od Vaskrsa. Spasovdan je i mnogobožački praznik koji praznuje Glavni četvrtak u godini. Gromovnik Perun je tukao usjeve gromom i ledom, a božantvo Spas je sa klasom u ruci štitilo usjeve. Tako da četvrtak nije nasumično izabran kao zavjetni dan. Svoje korijene vuče daleko u prošlost, još dok su naši preci bili mnogobožci.
Masla u selu Obrovac se održavaju prvog četvrtak po Spasovdanu. Prva masla su održavana na mjestu zvanom Stijena, iznad zaseoka Ćorde. Tako je bilo cijelo vrijeme za turskoga doba, sve do jednog nemilog događaja. Naime, Turci su namjerili Srbe razbiti i saplašiti te su tako na Masla, gdje se skupljao sav svijet iz sela, došli i počeli kavgu i tuču. Pošto je u to doba glavno oružje bila sablja nastao je pravi metež i pokolj. Stradalo je mnogo seljana među kojima i sveštenik. Sveštenik je i sahranjen na tom mjestu i danas se to mesto zove Popov grob. Nekoliko godina nakon tog događaja masla nisu održavana, da bi se na inicjativu Gliše Bojanića, kao vjerujućeg čovjeka i člana nekog vida Crkevnog odbora, masla obnovila u Stajčića groblju (sada u kartama upisano kao Hrkića groblje od 1968. godine).
Tada je došlo i do malog raskola među narodom pa su iz zaseoka Mikići (po starom Petrovići) odvojili se i započeli masla na mjestu zvanom Trešnjice – Rustinica gdje su bili i napravili svoje ladare za sopru. Kasnije Glišo Bojanić daje zemlju za održavanje Masala kod vrela zvanog Kruškovac, gdje mještani sela Obrovac prave tako zvane ladare gdje bi mogli da pripremaju ručak za goste. Te godine sveštenik služi molitvu i na Kruškovcu i Trešnjicama, gdje je rekao mještanima zaseoka Mikić da se pridruže ostatku sela. Oni u toku noći prenose svoje ladare na Kruškovac i pridružuju se. Tu na mjestu Kruškovac se u početku nalazilo 28 ladara.
Sada u novije vrijeme i modernizacijom svega ladare su izgubile svoj smisao, mještani sve goste ugoste pod jednim šatorom gdje spreme obilnu trpezu, ali se i dalje pridržavaju običaja i tradicije. Promijenjeno je i mjesto održavanja, sada je to kod OŠ „Mladen Stojanović“ u Obrovcu.
Masla u Obrovcu su tradicionalni susret
Tradicija okupljanja i čitanja za to propisanih molitava traje već dvadeset godina. Zadovoljni posjetioci se nakon molitve druže, ručaju za zajedničkim stolom i kao što to po običaju biva zapjevaju tradicionalne izvorne pjesme.
U prilogu Elta televizije možete pogledati kako je događaj protekao 2019-te godine.