Jutro u tuđini

Pjesme pijetlova tu nema,
dan poranio, nekud se sprema.
Svjetla se pale, ustaju ljudi,
zujanje auta, cesta se budi.

Rika gladnih krava tu se ne čuje,
ni jeka kovača što danima kuje.
Dolaskom jutra ljudi nekud žure,
rađanje dana brzinom bure.

Kroz prozor gledam neki tuđi svijet,
nepoznat meni tu je svaki cvijet.
Jutro to tuđe sivo je i nijemo,
kao da kaznu dan bi mi sprem’o.

Smiljana Kondić