Bojanići su jedno od prezimena u Obrovcu. Njihovo naseljavanje ovih krajeva je bilo negdje krajem XVII. i početkom XIX vijeka. Po kazivanju Milana Bojanića, oni su došli iz Hercegovine i nastanili su se u Žabićima. Jovan, kao začetnik loze na ovom području, je oženjen iz Adamovića. Oni kasnije se preseljavaju iz Žabića kod jedne bake koja je sama živjela i prezivala se Janjić. To je približno područje gdje se i danas nalaze kuće Bojanića i zaseok Bojanići.

Za vrijeme Turske vladavine Bojanića je bila svega jedna kuća i u njoj šesnaestoro čeljadi.

U vrijeme aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austougarske monarhije Bojanića su bile dvije kuće, kako se to kazuje, a to je vrijeme od 1878. godine pa sve do 1918. godine, i tada je bilo Bojanića oko šestoro čeljadi (neki su stradali u borbi sa Turcima, a druge pokosila bolest ili ženska čeljad pa se poudala).

Bojanići u Velikom ratu

Bojanići ponoso ističu da su u svojoj porodici imali i jedno Solunskog borca Jovana Bojanića, koji je preživio proboj Solunskog fronta i nakon sedam godina vratio se u svoj rodni kraj. Bojanića, najviše kuća i čeljadi bilo nakon Drugog svjetskog rata i ako su u tom periodu, a kako sami kazuju najviše stradali od komunističke vlasti i terora koji su trpjeli kao vjerni ljudi odani Pravoslavnoj vjeri.

Na žalost, kao i većina zaseoka sela Obrovac, a rekli bismo i naših Krajiških sela i Bojaniće nije zaobišlo raseljavanje nakon ovog poslednjeg rata i odlazak trbuhom za kruhom. Sada se u Bojanićima živi u tri kuće sa petoro čeljadi. Bojanići slave Sv. Georgija – Đurđevdan, 6. maja po Gregorijanskom kalendaru.