Pored teških poljoprivrednih poslova i mučnih vremena, gladnih godina, bolesti, ratova, turskog zuluma, terora austro-ugara i komunista, naš narod je nalazio vremena i imao volje i inspiracije da osmisli razne igre, nadigravanja i nadmudrivanja kako bi „danuo dušom“ i skrenuo misli sa svih nedaća koje su ga pogađale. Mobe ili kako bi to rekli u našem kraju „uzajimati se“ su bile gotovo svakodnevne od početka proljeća, pa do kasne jeseni, bilo da se oralo, kopalo, kosilo sijeno, kupilo, brao kukuruz ili, možda za momke i djevojke najljepša moba, perušalo, gdje je  nadmetanje u brzini, vještini, uz šale i dosjetke, pjesmu i igru  bilo sastavni dio mobe.

Moba je starinski srpski običaj međusobnog pomaganja u seoskim domaćinstvima. Moba, kao izraz u našem jeziku, je i pomoć u poslovima za koje je potrebna veća radna snaga, zajednički rad.

Ipak su prave igre bile ostavljene za slobodno vrijeme, najčešće nedjeljom ili o kakvom crkvenom prazniku, a vrlo često i u večernjim satima kada se sve poradi na njivi. Čobani i djeca su imali svoje igre, kojima su prekraćivali vrijeme, a Bogami zbog igre vrlo često i gubili blago, pa kući nijesu smjeli ići.

Kada bi smo htjeli da podjelimo igre na dječije-čobanske i igre za odrasle, ne bismo u svojoj nakani bili uspješni jer su ih igrali i jedni i drugi. Isto tako kada bismo ih podjelili na takozvane viteške i čobanske – ni to ne bi bila pravilna podjela. Da ih podjelimo sa druge strane na takmičarske i zabavne, svaka igra je i zabavna i takmičarska. Kako bismo lakše obradili sve igre našeg kraja, moraćemo uraditi klasifikaciju, koja nikakao nije mjerilo, i to na: dječije, čobanske, viteške i igre na prelima i sjelima.

DJEČIJE IGRE

Djeca se, u zavisnosti od uzrasta, igraju i zabavljaju na različite načine koje je teško pobrojati. Tada nisu postojale industrijske igračke pa su se sami dovijavali i pravili sebi igračke od drveta, kudelje, starih krpa, kanapa i time razvijali kreativnost i intelekt, a tu se u ranoj fazi moglo prepoznati ko će u životu moći raditi „svojim rukama“ kako bi to rekli stari ili biti dobar i vrstan zanatlija.

Ovdje ćemo pobrojati neke od igara kojima su djeca prekraćivala svoje vrijeme. Za dječake je bilo kud  i kamo pogodnije vrijeme i imali su više slobode u odrastanju, pa je tako i više igara bilo kojma su se oni igrali. Igre djevojčica su vezane za pletnje, pređu vune čime su od malena vaspitavane za brigu o kući i ukućanima, dok se muškoj djeci ostavljalo više prostora za kreaciju i domišljatost i razvoj intelekta kao budućim glavama kuće.

Ona se pravi tako što se od klipa zove iskruži srž i naprave se male kuglice od kudelje (vune) koje se čvrsto sabiju.

Jedna se postavi na jedan kraj otvora štapića  od zove, dok se druga štapom gura kroz pucaljku. Sabija se zrak i izbija onu koja je začepila drugu stranu, pri čemu se čuje pucanj. Pobjednik je onaj čija pucaljka jače pukne i kudelja dalje odleti.

Time vođeni su pravili pištaljke od piska ili trube od vrbove kore. Isto od lijeske i jasena „svrtane“ su trube. Ove trube su pravili i odrasli, ali se njima nikako nisu oglašavali prije Đurđevadana.

Praćka je bila, vjerovatno, omiljena igračka svakog dječaka, a moglo bi se reći i djevojčice. Često su sa tom praćkom upadali u nevolje gađajući jedni druge i blago koje su čuvali, ali im na kraju to nije uzimano za zlo. Praćku su pravili od rašljavog drveta gdje bi rašlje rascjepili i u procjep zaturili tetive životinja ili nešto drugo rastezljivo i malog kožnog dijela gdje se stavljao najčešće kamenčić. Tek kasnije se koristi guma kao „okidač“.

Naravno djeca i u našem kraju su igrala igre kao što su „ganja“, „žmira“, a veranje po drveću, preskakanje plota, skok u dalj i naravno igra sa loptom su bile svakodnevne. Samo tada su bile lopte zvane „krpenjače“ načinjene od starih krpa i sašivene životinjske kože.

Zimi kao i svi, djeca su se sankala, grudvala i zanimala svim igrama vezanim za snijeg i zabavu na njemu.

Danas se „trika“ iscrtava na kartončićima ili listovima papira (kao prikaz na slici). Nekada se to činilo na tronožcu ili stolcu, gjde su se na površini gdje se sjedilo nalazile spaljivanjem iscrtane linije u obliku tri kvadrata po kojima bi se igralo.

Igru igraju dva igrača koji imaju po 9 figura (9 zrnevlja pasulja i 9 zrnevlja kukuruza, kako bi se figure međusobno razlikovale).  Figure postavljaju naizmjenično, a cilj je postaviti tri u nizu, napraviti „TRIKU“ kako bi steklo pravo da „pojedeš“ jednu figuru protivnika. „Pojesti“ možeš bilo koje zrno osim onih koji su već u nizu. Kada se poredaju sva zrna igrači naizmjenično pomjeraju zrnevlje na prvo slobodno polje nastojeći napraviti triku. Tako je sve dok jedan igrač ne ostane sa samo tri zrna, on tada ima pravo „skakanja“ na bilo koje slobodno mjesto. Igra se sve dok jedan igrač ne ostane sa samo dva zrna. Koliko je stara igra niko ne zna, ali se predpostavlja da bi mogla biti starija i od šaha.

ČOBANSKE IGRE

Čobani su tokom ljeta igrali razne igre kako bi prekratili vrijeme provedeno čuvajući blago. Igre su bile razne, neke smo već pobrojali, ovdje ćemo dodati samo par igara, i to: piruzanje (klis ili piruza i pale, kako se gdje zove i u kom kraju), krmanje ….

PIRUZANJE (piruza i pale)

Ovo je omiljena igra čobana. Izvodi se pomoću štapa, koji se zove „pala“, dužine oko osamdeset cantimetara i jednog tanjeg i kraćeg štapića koji se zove „piruz“, a čija je dužina oko petnaest cantimetara. Potreban je još jedan štap dužine oko 60-70 centimetara koji se udari u zemlju i zove se „šiš“. Piruz se udara tako što se ispusti iz ruke i snažno udari palom. Kako bi otišao što dalje od šiša. Postojala je i mogućnost da se piruz postavi na šiš i tako udara. Protivnička ekipa ga dočekuje sa palom i udarcem vraća nazad što bliže šišu, kako bi imao što manje za mjerenje, tako se i osvajaju bodovi. Preuzimanje igre se može uraditi tako što protivnički igrač uhvati piruz u ruke. Pobjednik je onaj ko prvi ostvari dogovoreni broj poena. Jedan poen je jedna dužina pale od šiša pa do mjesta gdje je piruz pao.  Za ovu našu staru igru bi se moglo reći da je preteča američkog bejzbola.

KRMANJE

Ova igra je primitivan način igre golfa ili hokeja na travi. Igrači pronađu pogodne krive štapove kojim tjeraju okruglasti komad drveta u iskopanu rupu ili između dva štapa zabodena u zemlju. Umjesto drveta često je korištena šišarika ili loptica od goveđe dlake. Pobjednik je ekipa koja više puta ubaci lopticu u rupu ili protjera između štapova.

VITEŠKE IGRE

Ovdje su sve igre koje podrazumjevaju snagu, vještinu i spretnost. Takvih igara je dosta i pretežno su namjenjene muškarcima koji su se tu dokazivali najviše u snazi.

Rvanje kako u drevnoj Grčkoj, tako i kod nas, je bila prva disciplina u kojoj se pokazivala snaga i spretnost momaka. Pravila su vrlo jednostavna: dva momka se uhvate rukama oko struka i snažno stežu jedan drugog nastojeći da protivnika obore na zemlju. Takvo rvanje se zvalo rvanje „u kost“ ili „rvanje u koštac“. Kasnije pojavom kaiša hvatali su se za kaiš i to se zvalo „rvanje u kaiš“. Pobjednik je onaj koji drugog obori na leđa.

Bacanje „kamena sa ramena“ je sigurno najstarija i najčešća muška igra. Ovdje se pronađe pogodan kamen, povuče se linija na zemlji, sa koje se „iz mjesta“ ili „iz trka“ baca kamen u dalj sa ramena. Sudija obilježava mjesto gdje je pao kamen i stopama mjeri udaljenost koje se nazivaju „ukopima“. Za onog ko je pobjedio se kaže da je „odbacio“. Momci koji bi pobjeđivali u ovoj igri su bili poznnati i o njima se sa divljenjem pričalo.

Nadvlačenje klipa je još jedna igra koja zahtjeva veliku snagu. Momci bi posjeli na zemlju i uprli taban o taban, uhvatili bi se rukama za klip, koji je bio dug oko pola metra i nadvlačili bi se. Pobjednik je onaj ko „nadvuče“ podigne sa zemlje onog preko puta sebe.

Ovdje ima još igara koje su bile popularne , kao što su skok u dalj, skok u vis, povlačenje konopca, penjanje uz stožinu (sa koje se oguli kora i namaže se maslom) i kao jedna vrlo cijenjena koja je pokazivala snagu u rukama,  a to je nadvlačenje kuke. U ovoj igri se igrači uhvate srednjim prstom na ruci i nadvlače jedan drugog. Ovdje se izdvaja nadvlačenje sa „zavratnjem“ i bez „zavrtanja“ (okretanje šake u zglobu).

IGRE NA PRELIMA I SJELIMA

Jesenje i zimske noći je valjalo nekako prekratiti, a tu su bila nezaobilazna sjela ili prela. Tu su se momci upoznavali sa djevojkama, a istini za volju domaćice i djevojke pokazivale šta „umiju rukama“ i preporučivale se za udaju. Pored pjesme i šale naši preci su bili domišljati i smislili su brojne načine zabave za duge zimske noći, a mi ćemo pobrojati neke. Mislim, a to ptvrđuju i priče sa starima da je omiljena igra bilo KAPANJE, koje se načešće igralo u „brijanje na suvo“ (mazanje lica nakvašenim lugom i struganje sa lica komušom).

Kapanje je najzanimljivija i najpopularnija igra  koju mogu igrati jednako i mladi i stari. Za ovu igru je potrebno najmanje dva igrača, a krajnji broj igrača nije određen.  Potrebno je još sakupiti deset (negdje i jedanaest) priglavaka koji se zovu „kape“. One se rasporede po nekoj prostirci na podu i pod njih se „potkriva“ novčić. Najspretniji igrač „potkriva“ novčić, a protivnička ekipa ga traži. U koliko ga pronađe pod prvom „kapom“  preuzima potkrivanje, a pod svakom sledećom, ekipa dobija onoliko poena koliko je kapa ostalo neotkrivenih. Cilj je što kasnije pronaći novčić kako bi ostvarili što manji broj bodova. Igra se do 101 „koze“. Pored kapanja i trika je bila vrlo popularna igra na sjelima (već pojašnjena).

Prikupio i priredio: Miroslav Ševo