Područje Obrovca, i ako gledajući sa današnje tačke ne izgleda tako, je bilo naseljavano i raseljavano od strane brojnih prezimena. Da bi smo to razumjeli moramo se vratiti u prošlost i vidjeti šta se to nekada radilo u Obrovcu.
Obrovac je izuzetno bogat željeznom rudom, što su potvrdila i poslednja istraživanja od prije nekoliko godina koja je izvodio rudnik „Mital“ Omarska, koja se, zbog svog površinskog kopa, vrlo jednostavno pridobivala i u davnim vremenima. I danas postoje tragovi gdje se ruda topila koji potvrđuju ove podatke. Ovdje su se zbog prerade rude naselili prvobitno Hercegovci, koji su radili isključivo na vađenju i preradi rude. Postojalo je i domicilno stanovnišvo pretežno opredjeljeno na poljoprivredu.
Rijeka Gomionica, pokretač razvoja
Gomjenica izvire na granici sela Radmanići i Vilusi gde se spaja sa Bijelim vrelom, koje izvire na krajnjem dijelu sela Radmanići. Nekoliko kilometara nizvodno u Gomjenicu se uliva i pritoka Crno Velo. Naravno da je bilo još mnogo malih potoka koji se slivaju u Gomjenicu, jer je to područje bogato izvorima. Pored samog Manastira Gominica protiče rječica Matauz koja se ulijeva u Gomjenicu. Nama draga rijeka Gomjenica poji poznati ribnjak Saničani u Gomjeničkom polju. Osnova za početke privrednog razvoja je bila upravo ova rijeka, koja je i svoje ime dobila zahvaljujći preradi rude. Naime, njeno ime nije bilo Gomionica, ali su joj to ime nadenuli oni koji su radili na njoj. Rijeka je pogonila – gonila velike mijeve koji su korišteni u topljenju rude, pa su je zvali Gonionica, jer pogoni, odnosno goni mijeve. Kasnije je „n“ permutovalo u „m“ te otuda i sam naziv rijeke u ime koje danas svi poznaju, Gomionica.
Zaostavština koja blijedi
Danas imamo mnogo svjedočenja gdje se neka mjesta zovu po određenim prezimenima kojih nema više, pa tako imamo: Vulića most (most kod osnovne škole u Obrovcu), Stajšića groblje (sada Hrkića groblje iznad zaseoka Bojanići), Janjića vrelo, Stajšića vodenica, Žabići, Babići… to su zaseoci kojih više nema.
Tako dolazimo i do sljedećih prezimena: Stajčići, Janjići, Jandrići, Petrovići, Đurđevići, Marajnovići, Adamovići, Žabići, Maksimovići, Jukići, Babići, Ćorde, Dojčinovići, Bojanići, Stolići, Bosančići, Malići, Maletići, Kovačevići, Miljići, Gajići, Mrzići, Papići, Batar, Dragoljić, Pejić, Trivundža, Hrka, Vukelići. Ovdje lako vidimo prezimena koja trenutno obstaju području Obrovca i prezimena koja su nekada tu boravila.
Pored pravoslavnih Srba Obrovac su naselili i katolici iz Hercegovine. Naseljavanje katolika je bilo približno poslije 1820. godine. Pošto je sva kvalitetna zemlja bila predhodno naseljena i zauzeta od strane onih koji su prvi stigli u Obrovac (tako je lako prepoznati koja su prezimena kada doselila), katolici naseljavaju najlošije i isključivo brdovito zemljište bez valjanih izvora i potoka. Katolici se na području Obrovca, a što je vidljivo po popisu, zadržavaju do 1961. godine, kada počinje njihovo masovno iseljavanje, da bi do 1971. godine ih ostalo svega 20 od prvobitnih 270. Na području Obrovca ostaju nekih 100 godina. Prezimena koja tu srećemo su: Jurić, Stubnić, Vuković…
Po iseljavanju katoličkog stanovništva su imanja kupovale i naseljavale srpske porodice. Nešto docnije ćemo se u tematici pojedinih prezimena i zaseoka osvrnuti na porodične migracije unutar sela (Adamovići, Vujanići, Jukići, Mikići….)
