OSNOVNE KARAKTERISTIKE NARODNOG GOVORA

Govor stanovnika našeg kraja, ne samo sela Obrovac, nego šireg područja Krajine, je onaj stari srpski narodni govor koji se nazivaju istočnohercegovački tip, koji je poslužio Vuku Karadžiću Stefanoviću za stavranje srpskog književnog jezika. Uzimajući u obzir i prof. dr Milana Dragičevića, koji je radio istraživanje govora u nekim dijelovima Zmijanja, izdvajamo najvažnije karakteristike našeg govornog područja:

1. Zamjena starog glasa jat, kao i kod nekih narodnih govora istočnohercegovačkog tipa, glasa je umjesto ije. Pa tko imamo: bjela, djete, sjeno, djeliti…. (Umjesto: bijela, dijete, sijeno, dijeliti… )
2. Vokal e umjesto vokala a javlja se u riječima kade, sade (umjesto kada, sada….)
3. Vokalska zamjena a u o je rijetka, a u našem kraju se najčešće primjećuje u riječi otova umjesto otava…
4. Zamjena glasa o glasom u zabilježen je u riječi doktur..
5. U oblicima prezenta glagola moći samoglasnik o zamjenjen je sa drugim samoglasnicima, uz obavezno prelaženje že u re, pa tako dobijamo jako često nepravilno korištenje: more, ne more, moreš, ne mereš ….
6. Zatim imamo gubljenje samoglasnika na početku riječi (afereza) što je vrlo česta pojava, i to:
7. O: vako, nako, vamo… (umjesto ovako, onako, ovamo)
8. I: Talijan, nekcija (Italijan, injekcija..)
9. Gubljenje samoglasnika u sredini riječi koji je sigurno najčešći (sinkopa), i to:
   • I se gubi riječima kao što su: stolac, kupla, kukavca, četri, Milca, vjeverca…
   • samogalsnik e, npr. matrijal….
10. U u riječima: obda, želdac (umjesto ovuda, želudac).
11. Gubljenje samogalsnika na kraju riječi (apokopa) javlja se u sledećim riječima, odnosno sintagmama:
    • Nek ude, kako s ti, ti b išla, brzo ć ja…
    • Ili u glagolima u infinitivu radit (raditi), ili u imperativu bjež, ćut, id…. (bježi, ćuti, idi)…
12. Imamo i sažimanje samoglasnika – sekvenci: ao, uo, eo tako što postaju o pa imamo: poso, koto, uzo, počo, debo….
13. Vokali u brojevima od 11 do 19: jedanest, dvanest…..
14. Sugalsnici ao svode se na a npr. zava, sance…
15. Jako česta greška, naročito prisutna prilikom pisanja: suglasnici io izgovaraju se kao ijo, pa tako dibijemo: bijo, učijo, volijo…
16. Imamo i sugalsničke zamjene, pa tako kažemo ćesta, venjer (cesta, fenjer),
17. Gubljenje suglasnika imamo i u sledećim primjerima:
    • finalno j gubi se u oblicima  riječi popi, razbi,
    • H se gubi u svim pozicijama u riječi, pa imamo ramlje, ajde, njeb, siroma, sna i slično
    • česta je zamjena sugalasnika h sa j ili v pa je tako plej, snaja, kruv; ili sa k: siromak…
    • sugalsnik v gubi se u oblicima: taki, vaki, naki..
    • suglasnik p se gubi u riječima šenica (šenca), čela, tica…
18. Javljanje sekundarnih suglasnika:
    • suglasnik j u riječima: jopet, tuj,
    • sugalsnik m u riječima: prambaba, pramdjeda….
19. Nepravilni nstrumenatal oruđa: izgovara se recimo kao: s olovkom, s plugom, sa traktorom…
20. Zatim imamo: prućom, trnjom, mužom umjesto trnjem, prućem, mužem…
21. Pored pobrojanog imamo izuzetno prisutno ovije dana, onije vremena, umjesto ovih dana, onih vrememna…
22. U nekim riječima je izvšeno jotovanje koje nije po književnom jeziku, tako imamo: đed, đever, ćeo/ćio…
23. Imamo vrlo često uprošćavanje grupa slogova, pa tako imamo: moš ić, moš se igrat, đeš tamo, ti š znat, kao i u pojedinačnim riječima kuruz, nekav, ozgo, ozdo, ili jedan specifikum baš našeg kraja, a to je voj, noj, dojit umejsto ovdje, ondje, dohvati…

Ovdje smo naveli samo neke specifičnosti govora našeg kraja. Takođe nismo naveli tuđice koje su vrlo česte u našem govoru, koje su kao uticaj raznih okupatora ostajale u jeziku (turcizmi, germanizmi i posebno neugodne uvedenice pojavom društvenih mreža: lajkovati, biti onlajn, postovati, ići lajv i niz drugih nakaradnih pojava).

Ovaj narodni govor se postepeno gubi pod uticajem medija i škole koji zamjenjuje književni jezik. Ne podržavamo skrnavljenje jezika,  ali ukazujemo da lijepo čuti i danas kada se koriste neke stare, skoro zaboravljene riječi i izrazi.

Pobrojani nepravilni oblici koji karakterišu naš kraj se mogu svrstati u svojevrsno kulturno obilježje kraja. Svima je dobro poznat naš zmijanjac, stvaralac i velikan Petar Kočić, koji je svoja najpoznatija djela bilježio na narodnom (narodskom) jeziku.

Njegujmo jezik

U poslednje vrijeme u poplavi informatičkih tehlologija, razvoja i dostupnosti intrneta dolazi do popularizacije „kompjuterskog“ engleskog jezika. Na taj način riječi, koje su do danas svakodnevno korištene, bivaju potiskivane i zamijenjene nekim oblicima iz ovog „svjetskog jezika“. Nepotrebno je naglašavati koliko to narušava slikovitost i sposobnost izražavanja (ne)poznavalaca jezika. Pobrajamo samo neke jako česte nepotrebno korištene riječi za koje imamo riječ na našem jeziku:

Iskreno se nadamo da nismo suviše „profesorski“ predstavili jezičke daće i nedaće. Riječ posuđena od tuđina, ma koliko zabavno zvučala, neće očarati slušaoca kao besjeda prozborena na našem čistom jeziku. Rodoljubi glagolje jezikom predaka. Kazuju njegujući starine. Zato divanite, zapredajte i govorkajte naški. Ne libite se drombuljati i ćakulati onako kako smo svikli. Svaki put, pa makar i mrmorili, tandrkali ili čangrizali, činite to koristeći maternji jezik. Neki vele, bar se tako od davnina nabadalo, da su naši preci na prelima znali šarenoliko i do zore glabati , čandrkati i razglabati. Kad se latih prela, a tek kako su mladi momci žuborili i romorili, nebi li đevojku zadivili. Bivalo je i da su neke snajke nezadovoljno kvocale i ljututo zveketale, ali nije se atorilo.
Kako god da bilo, uzmi pa podaj, ali ovo navođenje, taman i da je puko bubanje je samo ovlaš dotaklo u nekoliko rečenica glagol GOVORITI i neke njegove sinonime….

Govorimo SRPSKI!