Nit koja nas veže

"I pjesma, čedo moje, pjesma i svirka čine narod. Svaka ptica svojim glasom pjeva. I svaki narod ima svoj glas i svoju pjesmu po kojoj se poznaje. Kad sretneš stranca, ne pitaj nikada ko je i odakle je. Pusti ga da zapjeva ili zasvira i sve će ti se samo kazati. Odmah ćeš znati da li je Bugarin ili Grk, da li je došao iz ravne Ungarije ili iz prekomorskih zemalja. Ako mu jezik ne možeš razaznati, njegovo pjevanje i sviranje uvijek ćeš razumjeti." -iz Zaveštanja Velikog župana srpskog Stefana Nemanje svom sinu Svetom Savi

SLAVA – najstariji neprekinjeni srpski običaj

Čuvanje svijesti o sopstvenom porijekluSlava (u hrišćanstvu – krsno ime, krsna slava) je prastari narodni  običaj proslave zaštitnika doma i ognjišta. Među Slovenima, najbolje se održala kod Srba. Srbi su slavu kontinuirano i najduže zadržali, te je prenijeli kroz Hrišćanstvo do današnjih dana.Najviše pristalica ima vjerovanje da je slava hristijanizovani oblik starog slovenskog praznika posvećenog […]

Prela i sijela, od zaborava oteti običaji

Posebno interesantno je i nekadašnje izražavanje simpatije, ili ti ašikovanje, kao se ovom daru Božjem kazivalo u stara dobra doba. Djevojke su se tobože stidjele, momci nadmetali snagom, mudrošću, pjesmom, sviralima; i na kraju svojim izgledima i ukrasima na odjeći trudili dopasti đevojci. Vazda je krajičkom oka ispod naherenog rubca neka baka imala zadaću da u polutami ‘venjera ili neke druge lampe gazare pripazi da se momče suviše ne približi đevojčetu i oskrnavi njenu mladalačku čistoću.

Zapjevajmo pjesme stare, sačuvajmo običaje

IZVOR | Zapadni Srbi | Banjalučka regijaOjkačaOjkača je deseteračka pjesma iz dva stiha, koji se završavaju dugim „ooooj“. Pjeva je tri ili pet pjevača, ili cijelo kolo, u polutonu (sekundi). Može biti praćena jednostrunim ili dvostrunim guslama, sviranim u istoj intonaciji, koja se u zapadnoevropskoj muzičkoj teoriji smatra obrascem kakofonije. Tradicija ojkače, ili ojkanja posebno […]

Tradicionalni zbor kod crkve Svete Velikomučenice Marine

U zaseoku Gornji Maksimovići, u dvorištu crkve Svete Velikomučenice Marine se više decenija održava saborovanje na kojem se okupljaju brojni posjetioci iz raznih krajeva. Prvo okupljanje se odvija u toku takozvanih duhovnih dana na Duhovni ponedeljak. Duhovi, praznik poznat i kao Pedesetnica ili Trojice se uvijek obilježava deseti dan po Vaznesenju Gospodnjem. Ovaj praznik Srpska […]

Stari zanati, čuvari kulturnog nasleđa

Obrovčanska regija je poznata po brojnim voćarima, kazanima i dobroj rakiji. Da bi alkoholni proizvodi pravilno dozreli i dobili prirodnu boju i aromu, moraju se izvjesno vrijeme čuvati u posebnim posudama. Kriva burad koja se za to koriste su obično izrađena od tvrdih vrsta drveta

Stare zabavne igre

Moba je starinski srpski običaj međusobnog pomaganja u seoskim domaćinstvima. Moba, kao izraz u našem jeziku, je i pomoć u poslovima za koje je potrebna veća radna snaga, zajednički rad.

Česte narodne izreke u našem kraju

Govor naroda našeg kraja je bogat mudrim, duhovitim, slikovitim i jezgrovitim narodnim izrekama. One nam govore o osobinama, životnom iskustvu, društvenom životu, o ljudima, vremenu, prirodi i svemu što nas okružuje i u šta možemo zapasti.

Psovke i kletve

Psovke – psovanje, ‘sovanje               Srpski jezik, kao jedan od najrazgranatijih i najizražajnijih jezika svijeta (svaki glas ima svoj znak, što nije slučaj sa većinom jezika svijeta) ima i veliku raznovrsnost psovki. Vuk Stefanović Karadžić u svom riječniku navodi, za vrijeme u kojem je izdan, riječi koje su izazvala veliku buru u javnosti zbog svojih prostih […]

Zavjet

Vezano za ovu legendu vezan je i zavjetni dan sela Obrovac koji je četvrtak i traje u periodu od Velikog Četvrtka pa do prvog utorka po Petrovdanu. Taj se običaj i vjerovanje zadržalo do danas. U nešto davnija vremena, koja nisu poznavala nove tehnolgije mobilnu telefoniju i slične tehnologije, u koliko bi neko i smetnuo […]

Masla

Masla je izraz koji Srbi na širem području oko Doboja, u Bosni, i Krajini koriste isključivo za krsnu slavu sela. Pojedina sela imaju svog sveca zaštitnika, čiji dan obilježavaju veoma slično porodičnoj krsnoj slavi. Masla mogu da budu bilo koji dan u godini, ali veoma često su to dani u proljeće i ljeto, jer se […]

Ne za boravi rode

Nekada nije trebalo o tome raspredati. Svi su znali koju moć ima naš kraj. Vrvež perušača, graja djece, jeka iz vignja neumornog kovača, čobani koji konak spremaju, nadmetanje preldžija dok ih snene umor na počinak ne pošalje.... i još mnogojake dogodivštine našeg kraja bi se mogle pobrajati. Sad se plašim da nas neće biti dovoljno ni za to da istinu spasimo od zaborava... O svemu opširnije možete pročitati na zavičajnoj stranici Moj kraj.

  • Bojanići su jedno od prezimena u Obrovcu. Njihovo naseljavanje ovih krajeva je bilo negdje krajem XVII. i početkom XIX vijeka. Po kazivanju Milana Bojanića, oni su došli iz Hercegovine i nastanili su se u Žabićima. Jovan, kao začetnik loze na ovom području, je oženjen iz Adamovića. Oni kasnije se preseljavaju iz Žabića kod jedne bake […]

    Zaseok Bojanići

  • Kuće Maksimovića su grupisana u dva odvojena zaseoka. U gornjem dijelu sela nalaze se gornji Maksimovići, tako da i zaselak nosi ime Gornji Maksimovići.

    Maksimovići

  • Da se ognjište ne ugasi bio je zadatak Save i Zorke Kondić (djevojačko Jukić). Uzeše se 1962 godine, porodiše petoro djece: Smiljanu, Mirjanu, Milomira, Milorada i Miodraga. Izgradili su kuću na „Stubniću“ koja i danas stoji i domi brojne goste.

    Kondići

Moj kraj, zavičajna stranica

" Ništa ne čini čoveka toliko srećnim kao njegovo pošteno uverenje da je učinio sve što je mogao ulažući u svoj rad svoje najbolje sposobnosti. " -Mihajlo Pupin

Obrovac, selo na sjeverozapadnom rubu banjalučke opštine prema evidenciji sačinjavaju naselja: Bojanići, Čiče, Ćorde, Donji Dojčinovići, Dragoljići, Đurđevići, Gornji Dojčinovići, Hrke, Jukići, Kovačevići, Kula, Maksimovići, Maletići, Malići, Marjanovići, Marušići, Miljići, Mrzići, Obrovac, Petrovići, Pranjići, Trivundže i Vukelići.

Ovo, teritorijalno prostrano selo, pripada mjesnoj zajednici Bronzani Majdan. Nalazi se zapadno od Banja Luke, udaljeno 30 kilometara. Naslanja se svojim granicama na sela Melinu na istoku, Stratinska na zapadu, Bronzani Majdan na sjeveru i na jugu na selo Stratinska i Tramošnja (opština Sanski Most), što nas dovodi do zaključka da se nalazi na granici dviju opština. Prije posljednjeg rata to su bile opštine prvobitno, do 1963. godine, Bronzani Majdan i Sanski Most, kasnije Banja Luka i Sanski Most, a sada trenutno Banja Luka i Oštra Luka.

Od zaborava oteto

Prema riječima jeromonaha Metodija Kragulja, starješine Manastira Gomionica, u starim zapisima se nalazi podatak da je 1604. godine u Obrovcu bilo šest domaćinstava. U tadašnjim vremenima su kuće brojile i sa po dvadeset ukućana.

Nastanak imena

Prema predanju ili ti legendi područje Obrovca je tukao staršan led godinama i uništavao svu ljetinu. Prosto se nije imalo kuda i pribjeglo pronalaženju bilo kakvog rješenja. Tu su stanovnike Obrovca posavjtovali da pronađu dva crna vola, bez trunke bijele dlake, i da oboru brazde oko cijelog sela i da to urade za jedan dan. U svojoj namjeri su i uspjeli i zavjetovali su se da taj dan četvrtak bude zavjet seljana za zaštitu od leda.
Kao što vidimo oboru (proći brazdom u krug oko nečega, oborati), pa je odatle vremenom nestalo o kao samoglasnik (vrlo česta pojava nastajanja riječi u srpskom jeziku i u evoluciji srpskog jezika dodavanje i gubljenje samoglasnika) i dobijamo obro na to se vremenom nadovezalo čest dodata vac ili ovac i dolazimo do riječi Obrovac.

U obrovcu postoje dva mjesta koja se zovu Čardak. To nije slučajnost, tu su se vrijeme turskog zuluma nalazili begovi čardaci. Poslednji čardak s nalazio u zaseoku Đurđevići, kod sadašnje kuće Nove Đurđevića, a poslednji beg u selu Obrovcu je bio Mustafa Ćejvan

Stanovništvo

Broj stanovnika sela Obrovca je 1971 godine je bio 1.345. Tendencija periferije i lošije razvijenih ruralnih krajeva se u tom vremenu ogledala u brojnom napuštanju sela u potrazi za nekim boljim životom. Prije raspada SFRJ je po popisu bilo 1.046 Obrovčana. Poslednji podaci iz 2013-te godine navode brojku od 499 stanovnika ovog sela. Srbi su zastupali između 95 i 98 procenata stanovništva, varijacije se objašnjavaju izjašnjavanjem pripadnosti Jugoslovenima. Zanimljivost je da je 1981 po popisu na teritoriji živjeo i jedan Crnogorac.
Opširnije o stanovništvu sela kroz vijekove možete pročitati na stranici ISTORIJAT SELA

Radi se o ugodnom cjelokupnom geografskom položaju, izuzetnoj prirodnoj ljepoti i ogromnim potencijalima za poljoprivredu, stočarstvo, lov, ribogoj, šumske plodove, turizam... Gornji dio sela se dogleda sa Manjačom, Grmečom i Kozarom. Nije tajna da je "Behrem-aginica", ili kao što narod kaže "Bereganca" vazdušna banja i raj za dušu.

Stranica na kojoj se nalazite je plod rada entuzijasta kojima zavičajne vrijednosti u poplavi današnjeg bezvrijeđa još uvijek znače. Krećući se po odjeljcima i stranicama ćete pronaći brojne interesantne zapise i baštinu našeg kraja. Svjesni smo da je, uprkos želji, bilo nemoguće obuhvatiti i opisati svaki sokak i sve kotarove. Zato vas molimo da nam u tome pomognete svojim prilozima kojima ćemo sa radošću dopunjavati i bogatiti sadržaje.

Vaše poruke, pohvale, primjedbe ili predloge možete unijeti direktno preko obrazca za poruke ili na elektronsku adresu: obrovac@mojkraj.eu

moj kraj

Zavičajni odjeci

„O, Bože moj, veliki i silni i nedostižni, daj mi jezik, daj mi krupne i goleme riječi, koje dušmani ne razumiju, a narod razumije, da se isplačem i izjadikujem nad crnim udesom svoga Naroda i Zemlje svoje.“ -Petar Kočić

KNJIŽEVNOST
Vrh